Vodič kroz krivični postupak

Žrtve saobraćaja / Vodič kroz krivični postupak

Vodič kroz krivični postupak

1. Predistražni postupak

Predistražni postupak počinje neposredno nakon saobraćajne nezgode saobraćajnim uviđajem.  Na lice mesta je obavezan da se pojavi javni tužilac i da da instrukcije o daljim koracima: ako testiranje vozača i/ili drugih učesnika u saobraćajnoj nezgodi, droga test vozača i/ili drugih učesnika u saobraćajnoj nezgodi. U saradnji sa saobraćajnom policijom treba identifikovati dodatne aktivnosti: upućivanje osumnjičenog na dodatne analize krvi kako bi se validnim metodama proverila prisutnost alkohola ili psihoaktivnih supstanci, uzimanje izjave od osumnjičenog lica kao i zahtevanje zadržavanja. 

Saobraćajni uviđaj obično podrazumeva testiranje osumnjičenog na drogu i alkohol, identifikovanje posrednih i neposrednih svedoka i uzimanje izjava od njih , obezbedjivanje mesta nezgode, pozicioniranje mesta pada ukoliko je žrtva pešak (ključni dokaz za određivanje brzine motornog vozila), kao i pravljenje saobraćajnog zapisnika. 

Vozilo kojim je počinjena saobraćajna nezgoda se privremeno oduzima u svrhu forenzike i saobraćajnog veštačenja.

 

Porodica žrtve ima pravo uvida u policijski zapisnik – treba otići do uprave saobraćajne policije i na osnovu dodeljenog broja o saobraćajnoj nezgodi u policijskoj upravi pisani putem zatražiti zapisnik saobraćajne policije. To obično traje nekoliko dana. Zapisinik sadrži osnovne informacije o mestu i vremenu saobraćajne nezgode, vozaču, žrtvi, svedocima, i izjavama. 

 

Nakon završetka saobraćajnog uviđaja, saobraćajna policija na osnovu instrukcija tužioca sprovodi osumnjičenog na davanje izjave gde mu se dodeljuje službeni advokat čije angažovanje prestaje u trenutku kada osumnjičeni angažuje drugog advokata ili se nastavlja ukoliko osumnjičeni ne želi da angažuje drugog advokata. Osumnjičeni može imati više advokata. 

 

Neposredno nakon završetka uviđaja  i uzimanja izjava tužilac određuje ima li razloga za zadržavanje osumnjičenog u pritvoru. To može da bude zadržavanje od 48 sati ali i duže u zavisnosti od rezultata testa na alkohol i psihoaktivnih supstanci kao i u odnosu na ostale okolnosti nezgode. Ukoliko do zadržavanje uopšte nije došlo vrlo često je to indikator da tužilac ne vidi dovoljno elemenata krivičnog dela i ovo je prvi trenutak kada porodica žrtve treba da proveri razloge nezadržavanja. 

 

Ako je osumnjičeni pobegao sa lica mesta, postoji opasnost od bežanja iz zemlje ili opasnost od uticaja na svedoke tužilac procenjuje situaciju i na osnovu toga traži dodatni pritvor od 30 dana. Od grada do grada i od sudijskog uverenja se ovi zahtevi odbijaju ili ispunjavaju. 

 

U toku predistražnog postupka tužilac poziva porodicu da da izjavu. Davanje izjava se dešava vrlo često par nedelja nakon nezgode ali ima i izuzetaka gde to traje i po par meseci. Ukoliko ste porodica žrtve a niste dobili poziv za davanje izjave, proverite u nadležnom sudu ko je zastupajući tužilac i potražite precizne informacije o planiranim aktivnostima i datumima. 

 

Tužilac u čitavom postupku zastupa interese žrtve dok rasvetljava okolnosti nezgode i na osnovu dokaza donosi odluku da li će i protiv koga podneti optužnicu. Nije neophodno da porodica žrtve ima svog zastupajućeg advokata jer je tužilac u obavezi da porodicu primi i obavesti o progresu predistražnog postupka. Ukoliko se to ne desi pisanim putem porodica treba da zatraži prijem kod tužioca. Ukoliko i nakon razgovora sa tužiocem imate argumente da tužilac ne radi svoj posao savesno i profesionalno porodica žrtve ima prava da podnese zahtev za promenom tužioca. 

 

Na samom davanju izjava kod tužioca, oba roditelja daju izjavu ali ne istovremeno. Tokom izjave jednog roditelja drugi roditelj nije prisutan. Advokati osumnjičenog imaju pravo i vrlo često koriste to pravo da prisustvuju i ispituju porodicu žrtve. Ponekad se desi postavljanje pitanja koje tužilac ima prava da odbije. Ukoliko porodica ima svog advokata treba ga pozvati da prisustvuje ovom ispitivanju iako advokati porodice žrtve nemaju zvanično pravo da se uključuju u davanje izjave. Jedno od glavnih pitanja za porodicu se odnosi na priključivanje krivičnom gonjenu. Ukoliko, iz bilo kog razloga, porodica ili sama žrtva, ne želi da se priključi krivičnom gonjenju verovatno će i visina kazne ukoliko dođe do optužnice biti mala. Dešavalo se da i za smrtne ishode kazna bude nanogica u trajanju od par meseci  ili godinu dana. Zato je jako bitno da porodica bude spremna za odgovaranje na ovo pitanje. Ukoliko se podigne optužnica identično pitanje se porodici ili žrtvi postavlja na prvom glavnom pretresu.  

 

Davanje izjave tužiocu se očekuje u prvih par nedelja nakon nezgode. Ukoliko se to ne desi porodica ili sama žrtva treba da potraži objašnjenje od tužioca da li i kada se očekuje prikupljanje izjava. 

 

Tokom predistražnog postupka, tužilac jednom ili više puta uzima izjavu od osumnjičenog i tada advokati porodice žrtve nemaju pravo prisustva ali imaju pravo da potraže sudske spise i zapisnike. Osumnjičeni ima pravo da laže i to pravo koristi. Sve izjave date tokom predistražnog postupka nisu dokazni materijal ako do podizanje optužnice dođe. Osumnjičeni takođe ima prava da se brani ćutanjem.

 

Pored osumnjičenog i porodice žrtve ili same žrtve nezgode, tužilac ispituje sve posredne i neposredne svedoke identifikovane tokom saobraćajnog uviđaja. Porodica žrtve može da predloži još svedoka ali tužilac odlučuje hoće li ih ispitati tokom predkrivičnog postupka ili ne. Porodica žrtve, pravni punomoćnici ( advokati) ali i sam tužilac mogu proširiti listu svedoka i nakon podizanja optužnice. 

 

Na osnovu zahteva tužioca slede saobraćajna veštačenja koje predstavlja ključani dokaz ako do podizanje optužnice dođe. Tužilac takođe zahteva i medicinsko veštačenje za žrtvu, a ponekad i za osumnjičenog kako bi se utvrdile zdravstvene okolnosti pod kojim je nezgoda počinjena.  Ukoliko je došlo do smrtnog ishoda tužilac zahteva obdukciju stradale osobe ili osoba. Zahtev za obdukciju stradale osobe ne zavisi od odobrenja porodice žrtve već predstavlja obavezan deo predistražnog postupka. Ponekad porodica, zbog gubitka bliske osobe, pokušava da izbegne obdukciju iako je upravo nedostatak obdukcionog nalaza ključan argument za advokate osumnjičenog za traženje oslobađajuće persuade. Stoga savet porodicama da koliko god im to bilo emotivno ne insistraju na izbegavanju obdukcije već obrnuto. Proverite da li je tužilac takav zahtev poslao. 

 

Saobraćajno veštačenje obično radi individualni veštak saobraćajne struke na osnovu prostorne mape nezgode kao i forenzike. Saobraćajno veštačenje predstavlja nalaz i mišljenje veštaka koje može ali i ne mora da odgovara činjeničnom stanju. Na samom kraju ovog dokumenta nalazi se mišljenje veštaka ko je doprineo saobraćajnoj nezgodi. Odgovornost za doprinos saobraćajnoj nezgodi može da bude i podeljenja u različitom odnosu ( 50% za jednog učesnika i 50% za drugog, ili 75% jednom a 25% drugom). Osim podeljenje postoji i 100% doprinos jednog učesnika protiv koga bi  nakon ovog veštačenja trebalo da bude podignuta optužnica ukoliko je preživeli učesnik nezgode. Vrlo često tužilac ili osumnjičeni nisu zadovoljni nivoom detalja u saobraćajnom ili bilo kom drugom veštačenju pa se traži takozvano super veštačenje. Super veštačenje je nalaz i mišljenje komisije veštaka uglavnom sa Saobraćajnog fakulteta u Beogradu ili Novom Sadu. Porodica žrtve može o svom trošku da uradi saobraćajno veštačenje ali ono neće biti validno na sudu. Svrha ovakvog veštačenja je isključivo upoređivanje sa zvaničnim veštačenjem i eventualni zahtev da tužilac zatraži drugo veštačenje kako bi se dodatno rasvetlile okolnosti nezgode. 

 

Porodice treba da budu spremne da period predistražnog postupka može da traje od nekoliko meseci do nekoliko godina. U tom periodu odbrana osumnjičenog vrlo često traži legitimate načine da se ovaj period produži. Na primer zahtevima za rekonstrukcijom događaja, psihijatrijskim veštačenjem osumnjičenog, raznim dodatnim veštačenjima itd. Osumnjičeni ima pravo na odbranu stoga dobar deo ovih zahteva bude razmatran od strane tužioca i eventualno odobren. 

 

Ukoliko tužilac na osnovu svih sakupljenih dokaza i veštačenja smatra da ima dovoljno elemenata krivičnog dela podiže se zvanična optužnica protiv osumnjičenog. Ukoliko tužilac nema dovoljno dokaza optužnica se ne podiže. Postoji i opcija vansudske nagodbe kada osumnjičeni prizna krivicu i u pregovorima sa tužiocem postigne dogovor o kazni. Porodica žrtve nema mogućnost odbijanja vansudske nagodbe. 

 

Tokom predistražnog postupka osumnjičeni sem pritvora nema druge sankcije. Nije mu oduzeta vozačka dozvola niti putne isprave. Može da bude aktivan učesnik saobraćaja čak iako je profesionalni vozač putnika ili tereta. Može da napušta zemlju i da putuje. Može da raspolaže svojom imovinom.

2. Podizanje optužnice i tok krivičnog postupka

Nakon podizanje zvanične optužnice tok krivičnog postupka može se elektronskim putem pratiti na portalu https://tpson.portal.sud.rs/tposvs/ 

 

Preporučujemo da porodica žrtve ili sama žrtva stupi u direktan kontakt sa tužiocem čak i ako ima na raspolaganju pravne punomoćnike. Podizanje optužnice znači da je tužilac identifikovao sva krivična dela i skupio dovoljno dokaza kojima bi argumentovao krivicu osumnjičenog. Pojedini tužioci na kraju optužnog dokumenta daju i predlog kazne shodno okolnostima saobraćajne nezgode. Čak i ako na kraju optužnog akta ne postoji broj godina preporučenih za zatvorsku kaznu to ne znači da je tužilac napravio propust već možda  očekuje presudu sudije ostavljajući prostor da traži maksimalnu zaprećenu kaznu za počinjeno delo.  Preporuka je da se od samog starta periodično vrši direktan uvid i kopiranje spisa krivičnog postupka kako bi ukazali na neku nejasnoću ili činjenicu koju tužilac ili pravni punomoćnici možda previde. Porodica treba da bude svesna da različite izjave okrivljenog o okolnostima nezgode spadaju u domen njegovog prava da se brani i poslednja izjava se uzima kao validna. 

 

Iako podizanje optužnice porodica žrtve smatra indikatorom da se vrlo brzo zakazuje glavni pretres i kreće sa ročištima u praksi to ne mora da znači. I nakon podizanja optužnice okrivljeni ima prava da koristi svoje legitimno pravo pogotovo zahtevajući dodatna veštačenja. 

 

Informacije o glavnom pretresu porodica dobije pisanim putem. Na tom prvom ročištu je obavezno pojavljivanje i okrivljenog sa svojim punomoćnicima jer okrivljeni kao i porodice žrtve ili sama žrtva tada daju izjave slične izjavama datim u predistražnom postupku. Članovi porodice daju izjave pojedinačno dok su drugi članovi van sudnice. Ponovo se izjašnjavaju o krivičnom gonjenju kao i imovinsko pravnom zahtevu. Tokom izjave okrivljenog porodica žrtve obično nije prisutna u sudnici. U tom trenutku okrivljeni priznaje ili ne priznaje krivicu. Priznanje krivice se kasnije razmatra kao olakšavajuća okolnost pri izricanju kazne. Okrivljeni može biti optužen za više krivičnih dela i izjašnjava se pojedinačno o svakom od njih. 

 

Ukoliko porodica kao deo svoje izjave ili pitanja iznosi bitnu činjenicu neophodno je verbalno naglasiti da se taj deo unese u zapisnik. 

 

Nakon svakog ročišta preporuka je da porodica žrtve ili sama žrtva preuzme zapisnik o ročištu, pročita ga kako bi se uverili da su sve izjave korektno zabeležene. U slučaju bilo kakve greške advokat porodice ili tužilac na sledećem ročištu mogu zatražiti zvaničnu izmenu zapisnika. 

 

Ukoliko okrivljeni nije došao na glavni pretres, glavni pretres se odlaže. Neprisustvovanje može biti opravdano lekarskim uverenjem ili bilo kojim dokumentom koji objašnjava sprečenost okrivljenog ili njegovih branilaca da prisustvuju ročištu. U tim situacijama sudija zakazuje sledeće ročište. Ukoliko okrivljeni svoj nedolazak nije opravdao dokumentacijom u zavisnosti od sudije izdaje se zahtev za privođenje okrivljenog mada se u praksi to dešava tek ako se nedolazak ne opravda više puta za redom. Porodica žrtve treba da budu spremna da okrivljeni i njegovi branioci koriste sva legitimna sredstva (lekarske izveštaje iz privatnih ordinacija, upute bez datuma…) kako bi odugovlačila sa ročištima. U zavisnosti od opterećenosti sudije i suda datum sledećeg ročišta može biti od nekoliko nedelja do nekoliko meseci razmaka i upravo je to način da se krivični postupci razvlače godinama ili decenijama. 

 

Tokom krivičnog postupka svi svedoci moraju dati izjave i svi veštaci moraju uživo obrazložiti svoje nalaze i mišljenja. Porodica žrtve ima prava da prisustvuje ročištima sa svojim pravnim punomoćnicima ali glavnu ulogu u zastupanju interesa žrtve ima tužilac. Tužiilac postavlja pitanja, pravni punomoćnici – advokati žrtve mogu da se uključe, a ponekad, uz odobrenje sudije, čak i porodica žrtve može postavljati pitanja. 

 

Advokat obrane, tj. advokat okrivljenog ili više njih legitimno pokušavaju da obrane svog punomoćnika pozivanjem dodatnih svedoka, zahtevima za dodatnim veštačenjima, pisanjem prigovora, zahtevima za dodatnim dokazima… sve to spada u pravo okrivljenog na odbranu i sudija to pravo mora da ispoštuje. Bilo koji propust od strane sudije tokom krivičnog postupka može biti argument za advokata odbrane kako bi tražio poništenje postupka i pokretanje novog kao deo žalbe na prvostepenu presudu. Zato je jako bitno da svi zahtevi advokata odbrane budu racionalno razmatrani i argumentovano prihvaćeni ili odbijeni kako zbog procesne greške čitav postupak ne bi bio ponovljen. 

 

Porodice žrtve ili žrtva, na ovaj način stiču utisak da dinamiku postupka diktira odbrana okrivljenog čime se njihov gubitak iznova omalovažava i podcenjuje. Vrlo često je pored strategije legitimnog odugovlačenja postupka pristutna i strategija kojom se žrtva krivi za saobraćajnu nezgodu pa su ova ročišta ne samo fizički već i emotivno iscrpljujuća. 

 

U bilo kom trenutku porodica žrtve može zbog sumnje u profesionalnost i da zatraži zamenu tužioca ili sudije. Promene tužioca ili sudija se dešavaju i bez zaheva porodice žrtve što obično znači dodatno vreme kako bi novi tužilac ili novi sudija bio upoznat sa detaljima krivičnog postupka. 

 

Pravo zahtevanja promene sudije  ima i okrivljeni i to pravo se vrlo često koristi na kraju krivičnog postupka. Zahtev za zamenu sudije se podnosi predsedniku suda pisanim putem pre ili tokom nekog od ročišta ali se odluka o zameni sudije donosi istog dana. Obično sat ili par sati nakon zahteva i ukoliko je zahtev odbijen ročište se nastavlja. 

 

Okrivljeni ima prava i da menja pravnog punomoćnika tokom sudjenja što dodatno odlaže ročišta jer novi pravni zastupnik mora da dobije vreme kako bi se adekvatno upoznao sa postupkom. 

 

U trenutku kada su svi svedoci i veštaci dali izjave i kada su svi dokazi izvedeni pred sud kreće se sa završnim rečima. Svaki od advokata okrivljenog ima pravo na završnu reč, tužilac drži završnu reč ali i punomoćnici porodice žrtve. Ponekad sudije dozvole i porodicama žrtvi da dodaju par rečenica ali to zavisi od samog sudije. 

 

Izricanje kazne se nekad desi odmah nakon završnih reči ( nakon povlačenja sudije na par sati) ili se zakazuje poseban termin radi izricanje prvostepene presude. 

 

Tokom krivičnog postupka okrivljeni nema sankcije. Nije mu oduzeta vozačka dozvola niti putne isprave. Može da bude aktivan učesnik saobraćaja čak iako je profesionalni vozač putnika ili tereta. Može da napušta zemlju i da putuje. Može da raspolaže svojom imovinom.

3. Zaprećene kazne

Za teško delo protiv bezbedosti javnog saobraćaja ( Krivični Zakonik  član 297 stav 3) zaprećena je kazna od 1 do 8 godina na Osnovnom sudu odnosno od 2 do 12 godina na Višem sudu. Nadležnost suda se određuje u predistražnom postupku u zavisnosti od okolnosti nezgode ali je ponekad moguće promeniti nadležnost suda zahtevom tužioca ili usled novih činjenica. 

 

Ukoliko je počinilac bio maloletno lice, pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, ukoliko je nasilna vožnja bila uzrok nezgode ili se nezgoda desila na pešačkom prelazu nadležan je Viši sud jer se smatra da je krivično delo počinjeno sa eventualnim umišljajem. Za sve ostale nezgode nadležan je Osnovni sud i smtra se da su počinjena iz nehata. 

Pored ovog krivičnog dela, pojavljuje se i krivično delo nepružanje pomoći licu povređenom u saobraćajnoj nezgodi ( Krivični Zakonik član 296) za koje je zaprećena kazna od 1 do 3 godine zatvora. 

 

Dešava se da okrivljeni ode sa mesta nezgode, a ne bude optužen za nepružanje pomoći od strane tužioca. Obrazloženje je da je smrtni ishod trenutno nastupio i da okrivljeni nije mogao da pomogne čak i da je ostao na licu mesta. Ovakvo argumentovanje tužioca ne deluje pravno utemeljeno jer počinilac nije mogao biti svestan da li žrtva povređena ili već preminula. 

 

Ukupna tj kumulativna izrečena kazna za sva krivična dela iz optužnice  ne može da bude veća od maksimalne kazne najtežeg krivičnog dela. 

 

Porodica žrtve ili sama žrtva često su iznenađeni jer zakon ne pominje patnju, bol, niti stanje  zbog gubitka deteta ili člana porodice. U odmeravanju kazne sudije se vode isključivo činjenicama i okolnostima života počinioca. Pročitajte opšta pravila o odmeravanju kazne:

 

Član 54

(1) Sud će učiniocu krivičnog dela odmeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to delo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito: stepen krivice, pobude iz kojih je delo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je delo učinjeno, raniji život učinioca, njegove lične prilike, njegovo držanje posle učinjenog krivičnog dela a naročito njegov odnos prema žrtvi krivičnog dela, kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca.

 

Tumačenje:

Okolnosti pod kojima je delo učinjeno

okolnosti koje se tiču konkretne situacije u kojoj je delo učinjeno – heterogenog karakterašta će se podrazumevati pod njima zavisi i od toga da li se ekstenzivno ili restriktivno shvataju one okolnosti od kojih zavisi procena jačine povrede ili ugrožavanja zaštićenog dobra

tu bi spadao doprinos žrtve izvršenju krivičnog dela, okolnost da li je žrtva dala povod za izvršenje krivičnog dela ili je na drugi način doprinela nastupanju posledice

  1. Raniji život učinioca važan je odnos učinioca prema društvenim i moralnim normama pre izvršenja krivičnog dela, a naročito da li je vršio krivična dela ili nije
    neosuđivanost se, po pravilu, smatra olakšavajućom okolnošću
  2. Lične prilike učinioca
    u sudskoj praksi se, po pravilu, one smatraju olakšavajućim okolnostima npr. nezaposlenost, loše zdravstveno stanje, da učinilac ima maloletnu decu itd…
  3. Držanje učinioca posle učinjenog krivičnog dela
    ovde se razlikuju dve grupe okolnosti: prve se odnose na ublažavanje posledica prouzrokovanih krivičnim delom: pomoć i izvinjenje žrtvi, naknada štete, stvarno kajanje…

    druge se odnose na držanje okrivljenog u toku krivičnog postupka: poricanje, kajanje, menjanje iskaza, laganje, uticanje na sveodke…naročito je važno priznanje koje se pod određenim uslovima smatra kao olakšavajuća okolnost
    poricanje učinjenog dela ne predstavlja otežavajuću okolnost
  4. Druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca psihofizičke osobenosti, stepen obrazovanja i sl.

4. Donošenje prvostepene presude i prava oštećenih

Prvostepena presuda može da bude oslobađajuća, uslovna kazna, zatvorska kazna, kućni pritvor itd. 

 

Nakon verbalnog izricanja prvostepene presude okrivljeni, porodica žrtve kao i svi punomoćnici čekaju presudu u pisanoj formi.  Presuda sadrži sve otežavajuće i olakšavajuće okolnosti kojima je sudija, vodeći se svojim sudijskim uverenjem doneo baš takvu presudu.  Ekspeditivna presuda se prosleđuje svim učesnicima u postupku. Nakon preuzimanja presude teče rok za žalbe koji može da bude 7 ili 15 dana od datuma preuzete presude. Preuzimanje presude je drugačije od suda do suda. Negde se dostavlja na kućnu adresu pa okrivljeni ukoliko nije zadovoljan presudom dodatno odlaže njeno preuzimanje dok negde presude budu prosleđene pravnim punomoćnicima preko faxa u samom sudu.

 

Na prvostepenu presudu ima prava da se žali tužilac i pravni punomoćnici – advokati optuženog. Porodica žrtve niti advokati porodice žrtve nemaju prava žalbe. Zato je jako bitno da porodica žrtve ili sama žrtva bude u direktnom kontaknu sa tužiocem kako bi razumeli hoće li tužilac pisati žalbu na prvostepenu presudu. Ukoliko presuda nije oslobađajuća u većini slučajeva pravni tim optuženog piše žalbe i to svaki advokat pojedinačno. 

 

Od ovog trenutka advokati porodice žrtve nemaju nikakav uticaj na dalji razvoj krivičnog postupka. Njihova eventualna uloga može da bude u parničnom postupku ukoliko porodica žrtve imovinsko pravni zahtev želi da reši sudskim putem a ne nagodbom preko osiguranja. 

 

Prvostepena presuda zajedno sa žalbama se prosleđuje pripadajućem Apelacionom sudu koji razmatra da li je kazna adekvatna i da li su sve okolnosti cenjene adekvatno. Period od donošenja prvostepene presude do prve sednice Apelacionog veća koje razmatra presudu obično traje nekoliko meseci ( od tri meseca pa na više).  

 

Ukoliko je okrivljeni maloletno lice ili osoba do navršene 21. godine pa spada u mlađe punoletnike kazna zatvora se izvršava u zatvoru za maloletnike.

5. Donošenje pravosnažne presude i prava oštećenih

Datum i termin Apelacionog veća nije javno dostupan porodici žrtve. Eventualnim pozivom krivične pisarnice Apelacionog suda porodica žrtve može saznati da li je presuda uopšte stigla do Apelacionog suda ili ne. Od trenutka pristizanja dokumenata dodeljuju se članovi Apelacionog veća ( obično tri sudije), dodeljuje se Apelacioni tužilac i zakazuje se sednica. Uloga Apelacionog tužioca je da obrazloži žalbu svog kolege iz Osnovnog ili Višeg suda ukoliko je ta žalba podneta. Na sednici su pozvani advokati optuženog kao i sam optuženi koji ne mora prisustvovati sednici. Advokati optuženog obrazlažu svoje žalbe. Nakon ove sednice koja je obično otvorena za javnost zakazuje se i interni sastanak sudija na kome se donosi pravosnažna presuda. Pravosnažna presuda se donosi u zakonskom roku od 30 dana nakon sednice Apelacionog veća. Po donošenju pravosnažne presude, rešenje se prosledjuje postupajućem sudu koji presudu šalje svim strankama u postupku. 

 

Pravosnažna presuda može biti manja, veća, identična kao i prvostepena ali može poništiti krivični postupak zbog propusta i tada krivični postupak kreće od početka. 

 

Ukoliko pravosnažna presuda ne poništava prvostepenu presudu, mogućnost žalbe ima optuženi i to pozivajući se na zakon o zaštiti zakonitosti. Međutim, ova žalba ne odlaže izvršenje kazne.

 

Mogućnost žalbe ima i javni tužilac ukoliko se već žalio na prvostepenu presudu. 

 

Ukoliko je pravosnažna presuda oslobađajuća porodica žrtve ima na raspolaganju parnični postupak ili mogućnost traženje pravde na Međunarodnom sudu  u Strazburu.

6. Zakon o zaštiti zakonitosti

Član 482

Protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda ili zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovlašćeno lice može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti pod uslovima propisanim u ovom zakoniku.

 

Protiv odluke o zahtevu za zaštitu zakonitosti ili zbog povrede odredaba postupka koji je pred Vrhovnim kasacionim sudom prethodio njenom donošenju, zahtev za zaštitu zakonitosti nije dozvoljen.

 

Lica ovlašćena za podnošenje zahteva

 

Član 483

Zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac.

 

Republički javni tužilac može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti kako na štetu, tako i u korist okrivljenog. Zahtev se može podneti i nakon što je okrivljeni obuhvaćen aktom amnestije ili pomilovanja ili je nastupila zastarelost, ili je okrivljeni umro, ili je kazna u potpunosti izdržana.

 

Zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.

 

Do donošenja odluke suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti lica iz stava 1. ovog člana mogu odustati od zahteva.

7. Izdržavanje kazne

Krivični Zakonik Republike Srbije smrtni ishod u saobraćaju ne tretira kao ubistvo već kao teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja. Osuđena lica za teška dela protiv bezbednosti javnog saobraćaja starija od 21 godine (u trenutku saobraćajne nezgode) kazne izdržavaju u zatvorskim ustanovima otvorenog tipa. U takvim ustanovima im je dozvoljeno da nose svoju garderobu, imaju slobodne vikende kada izlaze petkom a ponedeljkom se vraćaju u ustanovu, imaju pravo na nagradne dane, godišnje odmore kao i slobodne državne i verske praznike. Imaju mogućnost posete porodici tokom  porodičnih slavlja ili sahrana. Takođe, usled bolesti ili zdravstvene dijagnostike mogu da budu van zatvora. 

 

Ukoliko su jedini izdržavaoci porodice ili samohrani roditelji imaju mogućnost napuštanja zatvorske ustanove kako bi obavljali svoje poslove a nakon radnog vremena se vraćaju u zatvor. Upravo zbog ovoga se neretko dešava da raskinu bračnu zajednicu tokom krivičnog postupka.

 

Kao i za sva krivična dela, nakon dve trećine odslužene kazne imaju pravo da podnesu zahtev za uslovnim otpustom koji se u većini slučajeva odobri. 

 

Uzimajući u obzir sve gore navedeno ne čudi revolt porodica žrtvi koje su poginule kada izrečena kazna bude minimalna ili blizu minimuma. Po sudskoj praksi sudija i sudova u Srbiji izriče se u proseku 3 godine za smrt deteta u saobraćaju ili 1 godina po odrasloj osobi. Sabirajući samo dane provedene u zatvorskoj ustanovi dođe se do 300 – 400 dana ukoliko je izrečena kazna 3 godine.

8. Zastarelost krivičnih postupaka

/

9. Naplata osiguranja

  • Agencije
  • Direktan zahtev osiguranju
  • Parnični postupak
  • Otuđivanje imovine
  • Sudski troškovi i zamena za zatvorske dane

10. Naplata sudskih troškova

Ako je krivični postupak završen optužujućom presudom i ako porodica žrtve ima rešenje za naknadu sudskih troškova a osuđeni (ubica) nije iste podmirio na vreme onda je porodica dužna da pokrene postupak prinudne naplate sudskih troškova u skladu sa zakonom o izvršenju i obezbeđenju član 3 jer to sud neće uraditi. Ako krivični postupak još nije završen onda treba tražiti da sud stavi sudsku zabranu otuđenja sve imovine okrivljenoga sve dok ne izmiri dug (sudski troškovi plus zatezna kamata do dana izmirenja). U slučaju da sud odbije onda se pozovite na “slučaj ubistva dece u školi “Vladislav Ribnikar” gde je sud zabranio otuđenje imovine roditelja ubice K.K. a radi naplate štete i sudskih troškova oštećenih a da još i nije počeo sudski
postupak.

 

Ako je osuđeni otuđio svu svoju imovinu (prodao ili prepisao na drugoga ili poklonio) sa ciljem da ne plati troškove, onda trebate znati da se otuđenje može poništiti pod uslovom da od otuđenja nije prošlo više od tri godine.

 

Pokretanje i vođenje izvršnog postupka i postupka obezbeđenja Član 3

Izvršni postupak i postupak obezbeđenja pokreću se tako što izvršni poverilac podnosi predlog za izvršenje na osnovu izvršne ili verodostojne isprave ili predlog za obezbeđenje, a po službenoj dužnosti pokreću se samo ako je zakonom određeno.

 

O predlogu za izvršenje na osnovu izvršne ili verodostojne isprave i predlogu za obezbeđenje odlučuje sud.

 

O predlogu za izvršenje na osnovu izvršne ili verodostojne isprave radi namirenja novčanog potraživanja nastalog iz komunalnih usluga i srodnih delatnosti odlučuje javni izvršitelj.

 

O predlogu za izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja prema izvršnom dužniku iz člana 300. Stav 2-4. ovog zakona, odlučuje javni izvršitelj. Kada se donese rešenje o izvršenju ili obezbeđenju, sprovodi se izvršenje.